Ovo nije tekst u kojem se žalim na mušterije. Pogreška je bila moja. Samo mi je trebalo nekoliko godina da shvatim u čemu tačno.
Najbolji: slobodne ruke
Najdraži posao mi je sajt jednog sportskog saveza. Dobio sam slobodne ruke i radim ga sam. Cilj koji smo zajedno postavili nije bio „lijep sajt", nego da postane glavno mjesto u regionu gdje ljudi čitaju o tom sportu.
Zato se na njemu objavljuje sve o mladim takmičarima, dijele se vijesti kolega i naše na mrežama, a velika svjetska takmičenja se prate ozbiljno. To su odluke o sadržaju, ne o dizajnu — i baš one prave razliku.
Savez zna svoj sport. Ja znam kako se pravi sajt koji ljudi čitaju. Kad svako radi svoj dio, to se vidi.
Najgori: tačno po želji
Drugi posao, jedna organizacija iz kulture. Znali su tačno šta hoće: koje boje, koliko teksta na početnoj, šta gdje stoji, koji meni. Ja sam slušao i radio.
Ispalo je očajno. Previše svega na jednom mjestu, ništa se nije moglo naći, na telefonu neupotrebljivo. I sve je bilo urađeno baš onako kako je traženo.
Danas taj posao ne bih ni uzeo. Ne zbog njih, nego zato što sam tada propustio da kažem jednu rečenicu: „Ne, to neće raditi, i evo zašto."
Klijent zna svoj posao. Ne zna izradu sajta. Moj posao je da mu to kažem na vrijeme, a ne da ćutim i naplatim.
Zašto se ovo dešava
Najveći nesporazum koji ljudi kod nas imaju o sajtovima je da je „sve na klik i lako je". Ako je lako, onda je logično da onaj ko plaća odlučuje o svemu. Kao da naručujete kuhinju pa birate boju fronti.
Ali sajt nije kuhinja. Tu ne odlučuje ukus vlasnika nego ponašanje mušterije: gdje gleda, šta traži, kad odustane. O tome sam pisao u tekstu šta mušterija provjeri u prvih deset sekundi.
Kako prepoznati da ste vi taj klijent
- Majstoru šaljete gotove skice, a ne probleme koje treba riješiti.
- Kad kaže da nešto neće raditi, tražite da uradi „ipak, pa ćemo vidjeti".
- Na početnoj hoćete sve: istoriju firme, sve usluge, sve slike, sve vijesti.
- Sajt pravite da se dopadne vama, a ne onome ko ga treba koristiti.
Nije sramota. Većina ljudi tako počne, jer je to prirodno. Ali ako prepoznate sebe, vrijedi probati drugačije.
Šta dati majstoru umjesto skica
Recite mu ko su vam mušterije, šta najčešće pitaju telefonom, šta vas razlikuje od konkurencije i šta hoćete da ljudi urade kad dođu na sajt — da pozovu, da naruče, da dođu u radnju. To je vaše znanje, i njega majstor nema.
A onda ga pustite da predloži. Ako je prijedlog loš, tražite objašnjenje. Ako majstor nema objašnjenje nego samo „tako se radi" — tada imate problem sa majstorom, ne sa sobom.
Kako izabrati nekoga kome to možete povjeriti, pisao sam u tekstu sedam pitanja prije nego potpišete izradu sajta.
