Odmah da razjasnim odakle mi pravo da o tome pišem: ne prodajem računare. Radim na njima svaki dan dvadeset godina i vidim šta se kvari, šta usporava i šta se pokaže kao bačen novac. To je sve.
Prvo pitanje nije koji, nego za šta
Za školu, pisanje, istraživanje i gledanje snimaka dovoljan je uređaj koji danas košta koliko i bolji telefon. Za obradu videa, ozbiljne igrice ili 3D — to je druga kategorija i druga cijena.
Roditelji najčešće kupe negdje između, po savjetu prodavca, i dobiju uređaj koji je preskup za ono što dijete radi a preslab za ono što bi htjelo. Odlučite prvo šta je od to dvoje, pa onda gledajte cijenu.
Šta je zaista bitno, po redu
- Memorija (RAM) — 16 GB. Ovo je najvažniji broj na cijelom spisku. Sa 8 GB radi, ali se guši čim se otvori dvadeset kartica u pretraživaču, a to je danas normalno stanje.
- SSD disk, ne obični. Svaki novi laptop ga ima, ali kod polovnih provjerite. Razlika je između uređaja koji se pali deset sekundi i onog koji se pali dva minuta.
- Ekran. Dijete će u njega gledati po nekoliko sati dnevno. Matirani ekran umjesto sjajnog i pristojna rezolucija vrijede više nego jači procesor.
- Tastatura i težina. Ako se nosi u školu, težina je stvarna stvar, ne detalj.
- Baterija. Pitajte koliko traje u stvarnom radu, ne koliko piše na kutiji.
Procesor je jedini broj koji prodavac uvijek spomene, a jedini koji đaku rijetko kad zafali.
Šta se plaća a ne koristi
Grafička kartica za igrice, ako dijete ne igra ozbiljno. Ogroman disk, kad sve ionako stoji na internetu. Najnovija generacija procesora, kad prethodna radi isti posao za trećinu manje. Produžena garancija koja pokriva sve osim onoga što se zaista dešava — pada i prosute tečnosti.
Polovan ili nov
Polovan poslovni laptop od prije tri-četiri godine često je bolja kupovina od novog jeftinog. Ti uređaji su pravljeni da izdrže svakodnevni rad, imaju bolje tastature i ekrane, i mogu se nadograditi.
Uslov je da ga neko provjeri: stanje baterije, ima li tragova pada, radi li sve. Ako nemate koga da pitate, ostanite na novom — mir vrijedi razliku u cijeni.
Ono što niko ne spomene
Napravite djetetu poseban nalog na računaru, sa svojom lozinkom, i pokažite mu da se rezervna kopija radi automatski. To dvoje spašava više nervoze nego bilo koji hardver.
I dogovorite pravila prije nego što uređaj uđe u kuću, ne poslije. Poslije je svaki dogovor kazna, prije je normalna stvar.
Ako dijete ide u tom smjeru
Ako se pokaže da ga to ozbiljno zanima — programiranje, dizajn, bezbjednost — uređaj postaje alat, a ne školski pribor. Tada ima smisla ulagati više, ali tek tada, i tek kad se vidi da nije prošlo za dva mjeseca.
