Sajt nije jedna stvar nego tri, i mogu biti na tri različita mjesta i na tri različita imena. Dok sve radi, to niko ne primijeti. Primijeti se onog dana kad zatreba.
Tri stvari koje čine vaš sajt
- Domen — adresa, ono što ljudi ukucaju. Iznajmljuje se na godinu ili više i mora glasiti na vas.
- Hosting — prostor na kojem sajt stoji. To je zakup, plaća se mjesečno ili godišnje.
- Sam sajt — fajlovi, tekstovi, fotografije, i pristup kojim se to mijenja.
Sve troje može biti kod istog čovjeka ili razbacano. Vama treba da sve troje bude na vaše ime, a ko time upravlja je drugo pitanje.
Kako da provjerite domen za dva minuta
Otvorite bilo koju stranicu za provjeru domena — dovoljno je ukucati „whois" i vaš domen u pretragu — i pogledajte podatke o vlasniku. Ako vidite svoje ime ili ime firme, u redu je. Ako vidite tuđe, imate posao.
Kod domena koji završavaju na .ba podatke često ne možete vidjeti javno. Tada tražite od majstora da vam pošalje potvrdu registracije, onaj mejl koji stiže kad se domen registruje.
Zašto je ovo važnije nego što zvuči
Domen je jedina stvar koja se ne može zamijeniti. Hosting se preseli za jedno popodne, sajt se napravi ponovo, ali adresu na kojoj vas ljudi znaju i koja stoji na vizitkama, tablama i u Google rezultatima — nju ne možete odglumiti drugom adresom.
Ako domen nije na vaše ime, vi niste vlasnik sajta. Vi ste podstanar koji je platio renoviranje.
Šta tražiti da vam se preda
- Pristup nalogu kod registrara domena, sa mejlom koji je vaš, a ne majstorov.
- Pristup hostingu.
- Pristup samom sajtu (kod WordPress-a je to administratorski nalog).
- Pristup mejlovima na domenu, ako ih imate.
- Podatak kad ističe domen i kad hosting.
Ovo nije nepovjerenje prema majstoru. Ja svojim mušterijama sve ovo predam sam, i objasnim gdje šta stoji, jer mi je lakše nego da me neko za pet godina zove u panici.
Šta ako je već na tuđem imenu
Prvo lijepo pitajte za prenos. Većina ljudi to uredi bez problema — mnogi ni ne znaju da su nešto registrovali na sebe, jednostavno su tako uradili jer je bilo brže.
Ako se čovjek ne javlja, ostaje vam da čekate istek domena i pokušate ga uhvatiti, ili da uzmete novu adresu i preselite se — što znači da Google mora ispočetka da vas nauči. Nijedno nije prijatno, i baš zato je pitanje od dva minuta danas jeftinije od svega toga.
Jedna stvar koju ljudi zaborave
Mejl na koji stižu obavještenja o isteku domena. Ako je to mejl bivšeg zaposlenog ili adresa koju niko ne čita, domen će isteći a niko neće vidjeti opomenu. To se dešava, i to najčešće baš firmama koje sve ostalo urade uredno.
